Sklerozacija vena

//Sklerozacija vena
Sklerozacija vena 2017-12-10T11:18:18+00:00

Sklerozacija vena predstavlja postupak kojim se određenim kemijskim sredstvima injiciranim u venu oštećuje stijenka vene s intencijom da se inicira proces koji će dovesti do okluzije tretirane vene. U tu svrhu koristi se tekući sklerozans ili sklerozantna pjena.

Prednost pjene nad tekućim sklerozansom je u tome da se s manjom količinom sklerozansa (ali većim volumenom!) bolje ispuni vena, tj. pjena „izgura“ krv iz vene i postiže se bolji i dugotrajniji kontakt sklerozansa i stijenke vene. Posebno važna osobina pjene proizlazi iz prisustva mjehurića zraka u pjeni, koji predstavljaju kontrastno sredstvo za ultrazvuk. Zbog toga se uz pomoć ultrazvuka može detektirati prolazak pjene kroz venu i pratiti njeno širenje.

Time postupak dobiva na sigurnosti jer se u najvećoj mjeri može izbjeći prelazak pjene u duboke vene i oštećenje dubokog venskog sustava i plućne cirkulacije. Nakon što se sklerozantnim sredstvom ošteti stijenka, daljnji procesi u veni mogu ići u dva smjera. Idealno, odmah nakon oštećenja stijenke vene dolazi do sljepljivanja venske stijenke, a upalni proces dovodi do fibrozne pregradnje i definitivnog zatvaranja vene. Međutim, u određenom broju slučajeva, nakon sklerozacije dolazi do više ili manje izraženog tromboflebitisa koji se manifestira kao induracija, crvenilo, toplina i bolnost u području tretiranih vena. Nakon ovog drugog scenarija, mogući ishod može biti potpuno ili djelomično zatvaranje vene, no, vena se može u potpunosti i rekanalizirati. Po potrebi zahvat je moguće ponoviti.

Nakon tretmana potrebno je nositi elastični zavoj, odnosno elastičnu čarapu.

Koja vrsta sklerozacije i kakva kompresivna terapija?

Ne postoje dovoljno jaki znanstveni dokazi koji bi nedvosmisleno ukazivali na to kakva vrsta kompresije (elastični zavoj ili elastična čarapa) i kako dugo bi se trebala koristiti nakon sklerozacije vena.
Većinom se razlikuje primjena kompresivne terapije nakon sklerozacije retikularnih vena i teleangiektazija s jedne strane i sklerozacije većih vena s druge strane.

Retikularne i teleangiektazije („kapilare“)

Dok neki liječnici uopće ne koriste kompresivnu terapiju nakon sklerozacije retikularnih vena i teleangiektazija, drugi smatraju da bi trebalo koristiti jednake principe kao i kod sklerozacije većih vena. U praksi se primjenjuju elastične čarape stupnja kompresije 1 ili 2, odnosno elastični zavoj. Pokazalo se da već tri dana primjene kompresivne terapije nakon sklerozacije retikularnih vena i teleangiektazija daju znatno bolje rezultate nego kada se kompresivna terapija ne primjenjuje, a da se  još nešto bolji rezultati mogu očekivati ako se kompresivna terapija primjenjuje tri tjedna.

 

Venski varikoziteti

Pokazalo se da adekvatna primjena kompresivne terapije nakon sklerozacije vena pjenom poboljšava rezultate liječenja. Nakon sklerozacije vena (danas se uglavnom podrazumijeva sklerozacija pjenom) može se primjenjivati kompresivna terapija u obliku elastičnih nogavica stupnja kompresije 2 koja je po mjeri pacijenta. Kompresivna terapijska nogavica navlači se odmah nakon zahvata i nosi se od 5 do 7 dana. Sedam dana nakon zahvata pacijent dolazi na kontrolni pregled. Pacijentu se preporučuje nošenje medicinske nogavice, a doktor individualno savjetuje pacijenta o stupnju kompresije nogavice.

Koja je metoda optimalna za mene?

Plan liječenja proširenih vena treba „iskrojiti“ za svakog pacijenta posebno.

Metoda liječenje ovisi o venskoj patologiji koja je u podlozi. Ako se radi samo o lokaliziranim proširenjima (konvolutima) bez doplerskih znakova insuficijencije magistralnih ili perforantnih vena tada u obzir dolazi sklerozacija pjenom ili uklanjanje proširenih vena (flebektomija). Situacija je složenija ako postoji i insuficijencija navedenih vena. U tom slučaju potrebno je riješiti i insuficijenciju, što najčešće znači radiofrekventnu ablaciju natkoljeničnog segmenta vene safene magne (magistralna površinska vena koja se proteže od gležnja do prepone), uz dodatnu sklerozaciju ili flebektomiju preostalih venskih konvoluta.

Ponekad je, kako bi se postigao optimalan rezultat liječenja, potrebno kombinirati različite operativne (klasične i endoluminalne) tehnike. Zbog toga, operater mora biti kompetentan liječiti proširene vene  kako endovenskim tako i klasičnim kirurškim metodama. Budući da svaki medicinski zahvat, pa tako i operacija vena nosi potencijalne komplikacije, izuzetno je važno da je onaj tko se bavi operacijama vena u stanju prepoznati i liječiti eventualne komplikacije, a to su ponajprije vaskularni kirurzi. Oni su educirani da mogu sagledati problem proširenih vena u svim aspektima te pružiti optimalno liječenje proširenih vena svim metodama kojima raspolaže suvremena medicina, odnosno suvremena vaskularna kirurgija.

Svaka od navedenih metoda ima svoje specifičnosti i pacijent treba biti upoznat sa svakom od metoda. Uzimajući u obzir medicinske indikacije ali isto tako i želje pacijenta može se doći do optimalne metode liječenja proširenih vena za svakog pacijenta.